Freitag, 26. Dezember 2008

Sretna Nova 2009 Godina


Dragi nasi sugradjani,


Ma gdje bili, nek vas u Novoj Godini, sreca i zdravlje prati, zelja da se kuci u Kozluk vrati i nas Kozluk zapamti!!!

Sretna Vam 2009! Mnogo zdravlja, srece, rahatluka i sloge te uspjeha


Zeli Vam ekipa Kozluckeprice!!!

Donnerstag, 18. Dezember 2008

Postani Dopisnik Kozluckih prica

Ukoliko zelite biti jedan od moderatora, naseg, Kozluckog Bloga i zelite pomoci u prijemu i postiranju prica iz Kozluka javi te se na link, kontakt ili E-Mail,

kozluckeprice@gmail.com

Ponude ce biti razmotrene i licno saopstene E-Mailom

Osmogodisnjak koji je prezivio strijeljanje u okolini Kozluka

Kao osmogodišnjak preživio strijeljanje Gledao sam kako mi ubijaju oca, majku u devetom mjesecu trudnoće, brata i šest sestara... Z. (puni identitet poznat redakciji) imao je tek nešto malo više od osam godina kada se na Malešićkom putu, nedaleko od Kozluka, uspio ranjen izvući iz jame prepune mrtvih tijela. Srpski su vojnici tu poubijali i u jamu bacili 27 Roma iz Skočića. Z. je tada ostao bez oca, majke, brata i šest sestara.Lokalni put- Gledao sam kako mi ubijaju majku, koja je bila u devetom mjesecu trudnoće. U naručju je držala i mog brata Sabriju, koji je imao tek dvije godine - govori Z., čija je životna priča skoro nevjerovatna. Do 12. jula 1992. Romi su u Skočiću živjeli mirno. Srpski su vojnici već bili protjerali sve Bošnjake, a Rome niko nije dirao. - Onda su te večeri došli srpski vojnici i, psujući nam cigansku majku, u dvorište Hamdije Ribića okupili sve koje su zatekli. Tražili su novac i nakit, tukli nas kundacima i rukama. Jednu su djevojku odveli u kuću i silovali je. Odvojili su muškarce od žena i djece. Stigla su i dva kamiona, u koje su nas potovarili - priča Z. Kamionima su ih vozili tridesetak minuta. Jednom su stali i izveli tri djevojke koje su silovali, a kojima niko nije smio pomoći. - Zaustavili su kamione na jednom lokalnom putu iznad Kozluka. Počeli su jedno po jedno skidati s kamiona i voditi do već iskopane jame. Farovi kamiona su obasjavali jamu. Čim bi nekog doveli do ruba jame, pucali bi u njega i bacali ga dolje - prisjeća se Z. Gledao je kada su s kamiona izveli i njegovu trudnu majku Ševku. Kada je čuo pucnje, kaže, znao je da su i ona i brat Sabrija, kao i nerodeno dijete u majčinoj utrobi, mrtvi. - Moju su sestru Zlatiju skinuli s kamiona. Žena, koja je bila sa vojnicima, a zvali su je Dragana, gurnula ju je s kamiona, a pet-šest ju je vojnika dočekalo. Onda su je silovali, odmah tu, pred svima. Imala je samo 13 godina - kaže Z. Došao je red i na njega. Bačen je s kamiona. Osmogodišnje dijete stajalo je na rubu jame i čekalo smrt.Napuštena kuca- Čuo sam pucnje i osjetio da mi je lijeva ruka klonula. Tada sam osjetio i udarac, vjerovatno nožem, u potiljak. Pao sam u jamu. Ne znam koliko je vremena prošlo kada sam shvatio da sam živ. Došao sam svijesti i onako, u bunilu, počeo se micati. Preko mrtvih tijela popeo sam se na rub jame i, ni sam ne znam kako, pobjegao u šumu - kaže Z. Pred zoru je ušao u jednu napuštenu kuću i sakrio se u kartonsku kutiju. Kada se razdanilo, ponovo je krenuo. - Samo sam koračao ne znajući gdje da idem. Bio sam ranjen, krvario. Onda sam ispred sebe ugledao dva vojnika u uniformama drugačijim od onih koje su imale ubice. Bili su dobri prema meni i prenijeli su me u pokretnu ambulantu u Kozluku - govori svoju sudbinu Z. Tu se ponovo sreo oči u oči sa ubicama. Dragana i šef jedinice koja je strijeljala njegove roditelje, brata i sestre, a kojeg su zvali četnik, ušli su u ambulantu. Tražili su da ga odvedu do Zvornika. Nadležni organi- No, ova druga dva šumska vojnika, koji su me spasili, nisu im to dozvolili. Njih su me dvojica odvezla u zvorničku bolnicu. Tamo sam bio sve do oktobra 1994. godine, a onda su me, uz pomoć jedne holandske nevladine organizacije, prebacili u Crnu Goru, u Herceg-Novi. Tamo sam saznao i da su svi moji mrtvi - kaže Z...