Montag, 13. Dezember 2010

Pita me sin moj mali,

Zaista zanimljiv komentar,   postiramo ga  na naslovnu, upravo radi njegove  sadrzajne jacine!!
Tvorcu komentara se  duboko zahvaljujemo uz zelju da se javi  sa opsirnijim i detaljnijim opisom tadasnjih zbivanja!!

1992-ga


Bio je april.....

hiljadu devetsto devedeset i druge

dodjose neki smrdljivi ljudi zli

otese nam sve sto bijese nase

kuce,livade, fabrike i pruge



Govorise tada,

da u Bosni ima

sunca,neba, vode i hljeba

samo za neke druge...



Ubise dvesta hiljada neduznih bosnjaka

sad je u Bosni tuge puna

skoro kuca svaka

i jos toliko osta teskih invalida

neko je ostao bez ruku

neko bez nogu

a neko bez ocnoga vida



Dok majke i ocevi nasi

za kcerima i sinovima svojim

nepresusne, gorke suze liju

dzelati njihovi smrdljivi

do grla uprljani bosnjackom krvlju

sad po pecinama se kriju...



Pita me sin moj mali,

je li baabo,

ko su ti dzelati..?

evo pisem o njima sine

kad porastes naucit ces

i to sine moras znati

da je od njihove krvnicke ruke

u teskim mukama umrlo

dvjesta hiljada nevinih bosnjaka

nekom sin i kcerka

nekom sestra i brat

a nekom otac i mati...

nekom je familija cijela

bila izmasakriranih tijela



pitaju me

da li mrzim..?

suvisno pitanje je to

nikada ljude mrzio nisam

al uvjek cu u ime Boga mrziti one

sto na zemlji cine nered i zlo...



a bijahu jadni srpski junaci

nad nevinim i golorukim bosnjanima nasim

moram napisati ovo

da se zlo opet ne ponovi

i nikad ne zaboravi,toga se najvise plasim...



Zato te molim sine moj

da nikad ne zaboravis

prolivenu bosnjacku krv, suze i znoj.......

__________________________________________

Ovo je moj doprinos da se zlo nikad ne zaboravi i da vec jednom pocnemo misliti svojom vlastitom glavom a ne da slusamo MAHALSKE I CARSIJSKE PRICE koje su nam isprale mozak i nikakvo cudo nije sto nam se dogodilo takvo zlo....
Nek moj identitet bude manje bitan od ovog priloga jer "ZNAM JA NAS..:(

Nova Internet stranica o Kozluku

Pred Novu 2011 Godinu  radi se  nova internet stranica o Kozluku .Radovi su jos u toku kako se vidi  na stranici.Tvorcima stranice zelimo uspjesan rad i sve naj bolje u Novoj Godini 2011.
Vama  nasi dragi sugradjani,  Kozlucani, takodje zelimo SRETNU NOVU 2011 Godinu .
Zelimo Vam svako dobro,srecu i ispunjenje  svih  Vasih ciljeva i zelja.
Nadamo se  da cete  u Novoj 2011 Godini imati vise zelje  za  objavljivanje Vasih  prica iz Kozluka.
Moramo priznati da je u medjuvremenu   nastao zastoj  sa Vasim  slanjem dozivljaja.Vaznost   Vasih  dozivljaja    u pisanoj  formi je  ne mjerljivo bitna  za nasa pokoljenja  i  buducnost  nasih potomaka.Zapisi     da se ne zaboravi.Pricom   (usmenom)  se veoma brzo zaboravi  ono sto moramo   prenositi   na buduce  generacije.Zato jos jednom apeliramo na  Vasim   dopisima  i  pricama u kojim Vi  postavljate uslove objave ili ne objavljivanja.Naravno anonimnost je takodje   zagarantovana onom ko to zeli.Dovoljno je  da  pricu potpise  sa nekom sifrom.Ne objavljene price imaju takodje  bitan  uticaj na skup svih nasih dozivljaja.
Nasoj omladini smo duzni prenositi sve ono sto smo prezivjeli  prilikom egzodusa  iz naseg rodnog Kozluka.
SRETNA NOVA  2011 GODINA!!
http://www.kozlukonline.com/

Montag, 4. Januar 2010

Sretna Nova 2010 Godina


Svim Kozlučanima ma gdje bili Sretna Nova  2010 godina , mnogo sreče , zdravlja i uspjeha žele Kozlučke priče!!!

Samstag, 11. April 2009

Stigla 50 prica !!

Uz sliku nase prelijepe Kozlucke dzamije , obavjestavamo vas da je stigla ili pristigla jubilarna 50 prica o stradanju Bosnjackog naroda u Kozluku s,pocetka agresije na nasu Domovinu BiH!!
Sve vise Kozlucana ostavlja pismeni trag (dokaz) o stradanju neduznog civilnog stanovnistva prilikom agresije i okupacije BiH 1992 godine.
Nadamo se jos vecem odzivu nasih sugradjana.
Iskreno vas Selamimo i Pozdravljamo ma gdje bili !
Vase Kozlucke price!!

Freitag, 26. Dezember 2008

Sretna Nova 2009 Godina


Dragi nasi sugradjani,


Ma gdje bili, nek vas u Novoj Godini, sreca i zdravlje prati, zelja da se kuci u Kozluk vrati i nas Kozluk zapamti!!!

Sretna Vam 2009! Mnogo zdravlja, srece, rahatluka i sloge te uspjeha


Zeli Vam ekipa Kozluckeprice!!!

Donnerstag, 18. Dezember 2008

Postani Dopisnik Kozluckih prica

Ukoliko zelite biti jedan od moderatora, naseg, Kozluckog Bloga i zelite pomoci u prijemu i postiranju prica iz Kozluka javi te se na link, kontakt ili E-Mail,

kozluckeprice@gmail.com

Ponude ce biti razmotrene i licno saopstene E-Mailom

Osmogodisnjak koji je prezivio strijeljanje u okolini Kozluka

Kao osmogodišnjak preživio strijeljanje Gledao sam kako mi ubijaju oca, majku u devetom mjesecu trudnoće, brata i šest sestara... Z. (puni identitet poznat redakciji) imao je tek nešto malo više od osam godina kada se na Malešićkom putu, nedaleko od Kozluka, uspio ranjen izvući iz jame prepune mrtvih tijela. Srpski su vojnici tu poubijali i u jamu bacili 27 Roma iz Skočića. Z. je tada ostao bez oca, majke, brata i šest sestara.Lokalni put- Gledao sam kako mi ubijaju majku, koja je bila u devetom mjesecu trudnoće. U naručju je držala i mog brata Sabriju, koji je imao tek dvije godine - govori Z., čija je životna priča skoro nevjerovatna. Do 12. jula 1992. Romi su u Skočiću živjeli mirno. Srpski su vojnici već bili protjerali sve Bošnjake, a Rome niko nije dirao. - Onda su te večeri došli srpski vojnici i, psujući nam cigansku majku, u dvorište Hamdije Ribića okupili sve koje su zatekli. Tražili su novac i nakit, tukli nas kundacima i rukama. Jednu su djevojku odveli u kuću i silovali je. Odvojili su muškarce od žena i djece. Stigla su i dva kamiona, u koje su nas potovarili - priča Z. Kamionima su ih vozili tridesetak minuta. Jednom su stali i izveli tri djevojke koje su silovali, a kojima niko nije smio pomoći. - Zaustavili su kamione na jednom lokalnom putu iznad Kozluka. Počeli su jedno po jedno skidati s kamiona i voditi do već iskopane jame. Farovi kamiona su obasjavali jamu. Čim bi nekog doveli do ruba jame, pucali bi u njega i bacali ga dolje - prisjeća se Z. Gledao je kada su s kamiona izveli i njegovu trudnu majku Ševku. Kada je čuo pucnje, kaže, znao je da su i ona i brat Sabrija, kao i nerodeno dijete u majčinoj utrobi, mrtvi. - Moju su sestru Zlatiju skinuli s kamiona. Žena, koja je bila sa vojnicima, a zvali su je Dragana, gurnula ju je s kamiona, a pet-šest ju je vojnika dočekalo. Onda su je silovali, odmah tu, pred svima. Imala je samo 13 godina - kaže Z. Došao je red i na njega. Bačen je s kamiona. Osmogodišnje dijete stajalo je na rubu jame i čekalo smrt.Napuštena kuca- Čuo sam pucnje i osjetio da mi je lijeva ruka klonula. Tada sam osjetio i udarac, vjerovatno nožem, u potiljak. Pao sam u jamu. Ne znam koliko je vremena prošlo kada sam shvatio da sam živ. Došao sam svijesti i onako, u bunilu, počeo se micati. Preko mrtvih tijela popeo sam se na rub jame i, ni sam ne znam kako, pobjegao u šumu - kaže Z. Pred zoru je ušao u jednu napuštenu kuću i sakrio se u kartonsku kutiju. Kada se razdanilo, ponovo je krenuo. - Samo sam koračao ne znajući gdje da idem. Bio sam ranjen, krvario. Onda sam ispred sebe ugledao dva vojnika u uniformama drugačijim od onih koje su imale ubice. Bili su dobri prema meni i prenijeli su me u pokretnu ambulantu u Kozluku - govori svoju sudbinu Z. Tu se ponovo sreo oči u oči sa ubicama. Dragana i šef jedinice koja je strijeljala njegove roditelje, brata i sestre, a kojeg su zvali četnik, ušli su u ambulantu. Tražili su da ga odvedu do Zvornika. Nadležni organi- No, ova druga dva šumska vojnika, koji su me spasili, nisu im to dozvolili. Njih su me dvojica odvezla u zvorničku bolnicu. Tamo sam bio sve do oktobra 1994. godine, a onda su me, uz pomoć jedne holandske nevladine organizacije, prebacili u Crnu Goru, u Herceg-Novi. Tamo sam saznao i da su svi moji mrtvi - kaže Z...

Samstag, 18. Oktober 2008

Moj dozivljaj

Cesto sam na ovom blogu i moram reci da sam ocekivao vise pismenih dozivljaja za citanje.Prije nego napisem svoj istiniti dozivljaj ili bolje receno samo jedan mali dio onog sto sam prezivio, zamolio bih sve iz Kozluka da barem onako anonimno nesto kazu o tadasnjim zbivanjima.Nista nemam da sakrijem pa cak ni ime.Ja se ne stidim tadasnjeg svog ponasanja(nit sadasnjeg) nit sam nekom nesto nazao ucinio,Nisam ni tada a ni posle onog sto dozivih i srecom prezivih u svojoj sopstvenoj kuci!
U obe price stoji pitanje ,zasto. E i ja se pitam, konstantno,zasto?Zasto moradose da napadaju na ne naoruzane sugradjane?
Ja sam ,tu noc bio u svojoj kuci(na spratu) u Potkraju sa jos cetvoricom jarana a otac mi je rahmetli bio u prizemlju kuce.Kako nam je bilo tih dana znamo svi.Ko se sve kretao po Kozluku i zasto, je takodje poznato.Agresija na BiH je trajala vec i uzimala zamaha.Svasta smo culi o desavanjima u Zvorniku i okolnim selima.Normalno je ,sobzirom da smo bili okruzeni i da nam je bilo zabranjeno bilo kud hodat il ici il raditi ,ne sigurno i psihicki zaista ne izdrzivo.
Tu noc napada na Kozluk mi smo u mojoj kuci igrali karti jer spavat je bilo takodje ne sigurno.Da je to tako pokazala je upravo i ta noc.Noc , rekao bih do detalja isplaniranog napada na Kozluk i nas Bosnjake,muslimane!!
Neznam zasto al sam imao neki osjecaj da se tu noc nesto sprema.Kako zaista ne znam, al je osjecaj bio jak te sam reko jaranima da se niko ne rasprema za spavanje nego da prilegnemo onako obuceni.
Cini mi se da je pocelo pet minuta  posle pola tri iza ponoci.
Odjedonom galama i vika ono,Izlazite Alijini dzihadovci,ustase balije itd.. uz rafalnu paljbu naravno.Prisao sam balkonskom prozoru i VIDIO ko puca prvo u ulicne svjetiljke u Potkraju.Od Dzemala Isimovica kuce tj.njegovog sina Ismaila bio je okrenut ka dzamiji i pucao u tom pravcu u ulicno svjetlo!Cim pogodi lampu okrene se prema mojoj kuci i kad se okrene svjetlo se ponovo upali pa on opet okrene pucat po ulicnoj rasvjeti.Tako tri puta a cetvrti put je lampa zaista skroz bila rasparcana te se okrenu prema mojoj kuci i osuo rafal iz automatske puske po balkonskom prozoru.Sobzirom da smo to gledali sa strane imali smo vremena da ga vidimo i da zalegnemo na patos kad je poceo pucat po sobi u koj smo se nalazili.
Prilikom pucnjave kisa metaka je zasula cjelu sobu a jedan od prvih metaka je bio zapaljivi te je prilkom prolaza kroz prozor odmah zapalio zavjesu a kugla je pala odmah na kauc i zapalila ga.Zanimljivo je da je oboje odmah buknulo u plamen.
Resetanje nije prestajalo kao ni dreka spolja sa vec pomenutim uvredljivim rjecima.Jedan poznat glas je galamio :Eno Mehe drzi ga hvataj ga nedajmu tamo...O kojem se Mehi radilo i dali je uopste neznam.Al ciji je glas znam veoma dobro.Kao sto veoma dobro znam ko je puco u kucu i zapalio je zapaljivim metkom.Odmah cim je se pojavio plamen i dim neko je pito sta ono bi ..On (nas komso) je rekao: "Ja sam zapalio!!"
Resetanje i dreka su se  otegli te je taj period bio zaista strasan.Nemoc i razocarenje u ljude koji te pale u sopstvenoj kuci i pucaju po tvome bez ikakvog razloga je ogromno.Razocarenje koje i dan danas traje.
Nije se moglo napolje izac jer su hodali i oko kuce i po mahali.Dim nas je vec poceo da gusi i vatra je uzimala maha.Rjesili smo da istrcimo iz kuce i pokusamo preci u Besicevu(Ohrana rahmetli) bascu i odatle prema Legi, sto smo i ucinili cim je pucnjava pocela jenjavat i koraci se udaljavat od kuce.
Prilikom iskakanja pucnjava je trajala jos a neko je bacio bombu iza Spahic Osme kuce(odprilike).
Uspjeli smo izaci svi bez povreda i uputili se ka Legi.Kod Rahmana Jatica kuce smo sreli Aliju Kupinica sa tranzistorom u ruci i moglo se cuti na dnevniku radio Beograda kako su navodno "zelene beretke" napale "srpsko mesto" Kozluk i tom prilikom je zarobljeno navodno i sirokih cjevi itd...smrdljiva laz koja dodatno boli.
Okrenuvsi se ka kuci vidjeh gust crn dim te se onda sjetih da mi je otac rahmetli osto u prizemlju kuce,Vratio sam se odmah nazad bez daljnjeg razmisljanja i cim sam stigo vidjeo sam da su u medjuvremenu stigli i "vatrogasci" te sa strane poceli da gase zahuktali pozar.Gorio je u medju vremenu cjli sprat.I Izgorilo je bukvalno sve a prizemlje je unisteno skoro kao da je i gorilo.Otac rahmetli je iako bolestan i potresen bio u nekom cudnom stanju.Za njega je to bilo ne objasnjivo.
Za mene jos uvjek.
Namjerno nisam naveo imena(Imena saljem naknadnim mailom) ni onih koji su bili sa mnom tu noc u mojoj kuci nit onih koje sam vidio a koji su sudjelovali u napadu na Kozluk a tad se nalazili u Potkraju i u blizini moje kuce.Nemam ni problema da ih navedem jer se opet kazem nit plasim nit imam razloga da se bilo cega stidim i libim.Dakle ja cu ako treba navest i ta imena ukoliko trazite da ih navedem javno.
Moram jos dodat da je "on"(palilac) stajao izmedju Itine kuce i Todorove stale a drugi je bio izmedju Itine kuce i Milana Rikica cardaka dok su dvojica bili na Milanovom svinjcu.Svako je bio okrenut prema "svom" cilju!Dalji raspored je bio Spahica bunar itd...
Odmah da kazem da cu u buduce, kad stignem da se psihicki pripremim za putovanje u te strahote, opet nesto napisati i poslat da objavite.
Ovo sto navedoh je potpuna istina tako mi Jedinog Boga Allaha dz.s.
Rob Potkraj Kozluk!
P.S.Molim da se ovo moje pismo potpuno objavi sa mojm potpisom ispod.Molio bih da tekst ne ispravljate osim eventualnih pisanih gresaka!
Potpuno ime i prezime kao i ime ocevidaca saljem naknadnim E-Mailom
Molim da imena drugih ne objavljujete bez njihovog licnog dopustenja
Molim onog sto je vec naveo u svom postu da je vidio kako gori moja kuca da mi se nekako javi da razmjenimo ono sto smo vidjeli
Rob

Mittwoch, 24. September 2008

Bukvalno u zadnjem momentu.......

Kao i mnogi Kozlucani krili smo se od cetnika i naoruzanih srpskih formacija pored Drine u mocvari.Tacnije u sumi i zivicama "razljeva".Bilo nas je naravno prilican broj i znali smo jedni za druge al ne svi za sve.Manje i vece grupe naseg Bosnjackog(Muslimanskog) naroda je bio ne naoruzan i ne zasticen u tom djelu mocvare.Preko Drine su bili stacionirani topovi i tenkovi agresorskih srpskih jedinica.Bivse JNA s,kojom smo se kao njen integralni dio nekad ponosili.Sve dok nisu otvoreno i javno presli na fasisticko-cetnicku stranu.
Nasa jedina zastita je bilo skrivanje u gustom siblju il plitko i na brzinu iskopanim zemunicama.Neki su se nalazili i u postojecim vikendicama il kolibama,stalama..Naivno i bezazleno vjerujuci da je to dobra i sigurna zastita.
Nase "komsije" su naravno sve pratili i sa okolnih brda oko Kozluka i iz Srbije te su tacno znali gdje se ko nalazi i u kojem odprilike djelu mocvare il u kojme djelu Kozluckog polja!Dokaz za to je bilo svakonocno pucanje po tom rejonu iz pravca Malesica,Tabanaca,Rijica ali i iz Srbije.Pravci pucnjave su se mogli lahko uocit jer su bili praceni i salvama zapaljivih metaka koji nocu daju dodatnu dozu straha i ne sigurnosti!
Psihicki pritisak je bio zaista ne izdrziv.Nemoc da se brani il bilo gdje odatle ode na,po zivot, sigurnije mjesto je dodatno ugrozavalo psiholoski naruseno stanje svih mjestana Kozluka pa i nas, navodno skrivenih, oko Drine!Tu zaista ne izdrzivu situaciju je pogorsavala iznenadna grmljavina aviona koji su u nenadnom i niskom letu prema Zvorniku i Kula Gradu unosili dodatnu jezu medju nama sklonjenim u tom djelu vec odavno, cetnickim snagama, okruzenog Kozluka!
Dani su bili zaista dugi,predugi a noci ne samo duge nego i strahovite.Nocna tisina je takodje bila ne izdrziv psiholoski pritisak.Iznenadni plotuni i rafali su povecavali sve psihicke strahote.U svim tim teskim momentima svima je bilo samo jedno na umu.ZASTO???? Zasto se okrenuse jarani i prijatelji,kumovi i komsije protiv nas koji smo im beskrajno vjerovali i u prijateljstvo i u bratstvo-jedinstvo ali i u ljudskost.zaista mnogo pitanja a ni jedno sa odgovorom.Na ta pitanja bi trebalo barem sad da mnogi od nas imaju odgovor.Barem se treba nadat tome.
Svi ti dani psiholoskog pritiska su zaista teski za opisati.Tesko je to za one koji pisu knjige jer treba imat za to rjecitost i razumjevanje.
Onda je dosao dan kad se brzo veoma brzo prosiri vjest da se svi mjestani skupljaju u centru radi iseljavanja iz Kozluka.Nasa grupa je posle dogovora rjesila da sto prije svi odemo u Kozluk i vidimo o cemu se radi.Ni slutili nismo da nam je ta odluka ustvari spasila zivote!Hvala Allahu dz.s. Milostivom Samilosnom!!
Naj kraci put je bi onaj preko "Suhara" i onda kroz "Bare" sto nam je dalo mogucnost da zaista brzo udjemo na glavnu ulicu kod "Mitosine" kuce.Bukvalno u zadnjem momentu.Dok smo isli puticem kraj Imamovica neka zena je(meni nepoznata) protrcala pored nas u pravcu Suhara vikajuci "eto ih idu,bjez te nazad".Culi smo samo malo kasnije dreku i rafale iz pravca u kojem je ona otrcala!Od pravca Tabanaca je u glavnoj ulici vec bilo cetnicke vojske naoruzane do zuba koja se kretala prema centru pucajuci i psujuci te nazavijuci nas narod svim pogrdnim i uvredljivim rjecima!Usli smo u Potkraj i kroz tu mahalu prema centru.Potkraj je bio vec prazan svi ostali su bili vec u centru.Ulazeci u centar kraj Kozlucke dzamije morali smo proci pored mnogih do zuba naoruzanih srpskih vojnika.Medju njima su bili pravilno rasporedjeni i SVI nasi Kozlucki sugradjani srbi!Neki u odjeci milicije a neki u vojnoj odjeci.U samom centru je bio tenk pored kojeg smo takodje prosli i usli u "zadruznu avliju"(Dvoriste bivse Kozlucke zemljoradnicke zadruge).
Prestrasen zamor naseg naroda me zabolio do dna duse.Plac djece ali i odraslih zbog nemoci da zastite svoje i zivote svojih naj milijih je bio opipljiv i vidljivo bolan!
Allahu dz.s. kazni ih za sve sto nam cine,kazni ih onda kad im naj milije bude,onda kad pomisle da su naj siliniji.Kazni ih Milostivi Gospodaru za svaku suzu Kozlucku a za koju su oni krivi!Amin!!Kazni ih Stvoritelju nas samo onoliko koliko su zaradili.Amin!!
Onda je nastupilo neizvjesno cekanje sa bez broj pitanja.Sta ce bit sa nama?Kuda ce i sta ce sa nama.Jer smo nemoci da se odupremo i zastitimo il suprostavimo.Egzekucija bez razloga i progon bez saglasnosti.Dugotrajno cekanje je dodatna psihicka i dusevna bol koja se nemoze opisati.
.................................
Posle potpisivanja vec odkucanog i pripremljneog spiska da sve poklanjamo sto imamo okupacionim srspkim snagama trpali su nas kao, nacisti zidove,u autobuse,kamione i pakovali kao sardine na put u ne izvjesnost.
Samo cekanje na pokret i putovanje je posebna anti-ljudska golgota smisljena iskljucivo u nacistickim umobolnim bradatim glavama!!

Posiljalac zeli ostati nedostupan javnosti!
kozluckeprice