Freitag, 26. Dezember 2008

Sretna Nova 2009 Godina


Dragi nasi sugradjani,


Ma gdje bili, nek vas u Novoj Godini, sreca i zdravlje prati, zelja da se kuci u Kozluk vrati i nas Kozluk zapamti!!!

Sretna Vam 2009! Mnogo zdravlja, srece, rahatluka i sloge te uspjeha


Zeli Vam ekipa Kozluckeprice!!!

Donnerstag, 18. Dezember 2008

Postani Dopisnik Kozluckih prica

Ukoliko zelite biti jedan od moderatora, naseg, Kozluckog Bloga i zelite pomoci u prijemu i postiranju prica iz Kozluka javi te se na link, kontakt ili E-Mail,

kozluckeprice@gmail.com

Ponude ce biti razmotrene i licno saopstene E-Mailom

Osmogodisnjak koji je prezivio strijeljanje u okolini Kozluka

Kao osmogodišnjak preživio strijeljanje Gledao sam kako mi ubijaju oca, majku u devetom mjesecu trudnoće, brata i šest sestara... Z. (puni identitet poznat redakciji) imao je tek nešto malo više od osam godina kada se na Malešićkom putu, nedaleko od Kozluka, uspio ranjen izvući iz jame prepune mrtvih tijela. Srpski su vojnici tu poubijali i u jamu bacili 27 Roma iz Skočića. Z. je tada ostao bez oca, majke, brata i šest sestara.Lokalni put- Gledao sam kako mi ubijaju majku, koja je bila u devetom mjesecu trudnoće. U naručju je držala i mog brata Sabriju, koji je imao tek dvije godine - govori Z., čija je životna priča skoro nevjerovatna. Do 12. jula 1992. Romi su u Skočiću živjeli mirno. Srpski su vojnici već bili protjerali sve Bošnjake, a Rome niko nije dirao. - Onda su te večeri došli srpski vojnici i, psujući nam cigansku majku, u dvorište Hamdije Ribića okupili sve koje su zatekli. Tražili su novac i nakit, tukli nas kundacima i rukama. Jednu su djevojku odveli u kuću i silovali je. Odvojili su muškarce od žena i djece. Stigla su i dva kamiona, u koje su nas potovarili - priča Z. Kamionima su ih vozili tridesetak minuta. Jednom su stali i izveli tri djevojke koje su silovali, a kojima niko nije smio pomoći. - Zaustavili su kamione na jednom lokalnom putu iznad Kozluka. Počeli su jedno po jedno skidati s kamiona i voditi do već iskopane jame. Farovi kamiona su obasjavali jamu. Čim bi nekog doveli do ruba jame, pucali bi u njega i bacali ga dolje - prisjeća se Z. Gledao je kada su s kamiona izveli i njegovu trudnu majku Ševku. Kada je čuo pucnje, kaže, znao je da su i ona i brat Sabrija, kao i nerodeno dijete u majčinoj utrobi, mrtvi. - Moju su sestru Zlatiju skinuli s kamiona. Žena, koja je bila sa vojnicima, a zvali su je Dragana, gurnula ju je s kamiona, a pet-šest ju je vojnika dočekalo. Onda su je silovali, odmah tu, pred svima. Imala je samo 13 godina - kaže Z. Došao je red i na njega. Bačen je s kamiona. Osmogodišnje dijete stajalo je na rubu jame i čekalo smrt.Napuštena kuca- Čuo sam pucnje i osjetio da mi je lijeva ruka klonula. Tada sam osjetio i udarac, vjerovatno nožem, u potiljak. Pao sam u jamu. Ne znam koliko je vremena prošlo kada sam shvatio da sam živ. Došao sam svijesti i onako, u bunilu, počeo se micati. Preko mrtvih tijela popeo sam se na rub jame i, ni sam ne znam kako, pobjegao u šumu - kaže Z. Pred zoru je ušao u jednu napuštenu kuću i sakrio se u kartonsku kutiju. Kada se razdanilo, ponovo je krenuo. - Samo sam koračao ne znajući gdje da idem. Bio sam ranjen, krvario. Onda sam ispred sebe ugledao dva vojnika u uniformama drugačijim od onih koje su imale ubice. Bili su dobri prema meni i prenijeli su me u pokretnu ambulantu u Kozluku - govori svoju sudbinu Z. Tu se ponovo sreo oči u oči sa ubicama. Dragana i šef jedinice koja je strijeljala njegove roditelje, brata i sestre, a kojeg su zvali četnik, ušli su u ambulantu. Tražili su da ga odvedu do Zvornika. Nadležni organi- No, ova druga dva šumska vojnika, koji su me spasili, nisu im to dozvolili. Njih su me dvojica odvezla u zvorničku bolnicu. Tamo sam bio sve do oktobra 1994. godine, a onda su me, uz pomoć jedne holandske nevladine organizacije, prebacili u Crnu Goru, u Herceg-Novi. Tamo sam saznao i da su svi moji mrtvi - kaže Z...

Samstag, 18. Oktober 2008

Moj dozivljaj

Cesto sam na ovom blogu i moram reci da sam ocekivao vise pismenih dozivljaja za citanje.Prije nego napisem svoj istiniti dozivljaj ili bolje receno samo jedan mali dio onog sto sam prezivio, zamolio bih sve iz Kozluka da barem onako anonimno nesto kazu o tadasnjim zbivanjima.Nista nemam da sakrijem pa cak ni ime.Ja se ne stidim tadasnjeg svog ponasanja(nit sadasnjeg) nit sam nekom nesto nazao ucinio,Nisam ni tada a ni posle onog sto dozivih i srecom prezivih u svojoj sopstvenoj kuci!
U obe price stoji pitanje ,zasto. E i ja se pitam, konstantno,zasto?Zasto moradose da napadaju na ne naoruzane sugradjane?
Ja sam ,tu noc bio u svojoj kuci(na spratu) u Potkraju sa jos cetvoricom jarana a otac mi je rahmetli bio u prizemlju kuce.Kako nam je bilo tih dana znamo svi.Ko se sve kretao po Kozluku i zasto, je takodje poznato.Agresija na BiH je trajala vec i uzimala zamaha.Svasta smo culi o desavanjima u Zvorniku i okolnim selima.Normalno je ,sobzirom da smo bili okruzeni i da nam je bilo zabranjeno bilo kud hodat il ici il raditi ,ne sigurno i psihicki zaista ne izdrzivo.
Tu noc napada na Kozluk mi smo u mojoj kuci igrali karti jer spavat je bilo takodje ne sigurno.Da je to tako pokazala je upravo i ta noc.Noc , rekao bih do detalja isplaniranog napada na Kozluk i nas Bosnjake,muslimane!!
Neznam zasto al sam imao neki osjecaj da se tu noc nesto sprema.Kako zaista ne znam, al je osjecaj bio jak te sam reko jaranima da se niko ne rasprema za spavanje nego da prilegnemo onako obuceni.
Cini mi se da je pocelo pet minuta  posle pola tri iza ponoci.
Odjedonom galama i vika ono,Izlazite Alijini dzihadovci,ustase balije itd.. uz rafalnu paljbu naravno.Prisao sam balkonskom prozoru i VIDIO ko puca prvo u ulicne svjetiljke u Potkraju.Od Dzemala Isimovica kuce tj.njegovog sina Ismaila bio je okrenut ka dzamiji i pucao u tom pravcu u ulicno svjetlo!Cim pogodi lampu okrene se prema mojoj kuci i kad se okrene svjetlo se ponovo upali pa on opet okrene pucat po ulicnoj rasvjeti.Tako tri puta a cetvrti put je lampa zaista skroz bila rasparcana te se okrenu prema mojoj kuci i osuo rafal iz automatske puske po balkonskom prozoru.Sobzirom da smo to gledali sa strane imali smo vremena da ga vidimo i da zalegnemo na patos kad je poceo pucat po sobi u koj smo se nalazili.
Prilikom pucnjave kisa metaka je zasula cjelu sobu a jedan od prvih metaka je bio zapaljivi te je prilkom prolaza kroz prozor odmah zapalio zavjesu a kugla je pala odmah na kauc i zapalila ga.Zanimljivo je da je oboje odmah buknulo u plamen.
Resetanje nije prestajalo kao ni dreka spolja sa vec pomenutim uvredljivim rjecima.Jedan poznat glas je galamio :Eno Mehe drzi ga hvataj ga nedajmu tamo...O kojem se Mehi radilo i dali je uopste neznam.Al ciji je glas znam veoma dobro.Kao sto veoma dobro znam ko je puco u kucu i zapalio je zapaljivim metkom.Odmah cim je se pojavio plamen i dim neko je pito sta ono bi ..On (nas komso) je rekao: "Ja sam zapalio!!"
Resetanje i dreka su se  otegli te je taj period bio zaista strasan.Nemoc i razocarenje u ljude koji te pale u sopstvenoj kuci i pucaju po tvome bez ikakvog razloga je ogromno.Razocarenje koje i dan danas traje.
Nije se moglo napolje izac jer su hodali i oko kuce i po mahali.Dim nas je vec poceo da gusi i vatra je uzimala maha.Rjesili smo da istrcimo iz kuce i pokusamo preci u Besicevu(Ohrana rahmetli) bascu i odatle prema Legi, sto smo i ucinili cim je pucnjava pocela jenjavat i koraci se udaljavat od kuce.
Prilikom iskakanja pucnjava je trajala jos a neko je bacio bombu iza Spahic Osme kuce(odprilike).
Uspjeli smo izaci svi bez povreda i uputili se ka Legi.Kod Rahmana Jatica kuce smo sreli Aliju Kupinica sa tranzistorom u ruci i moglo se cuti na dnevniku radio Beograda kako su navodno "zelene beretke" napale "srpsko mesto" Kozluk i tom prilikom je zarobljeno navodno i sirokih cjevi itd...smrdljiva laz koja dodatno boli.
Okrenuvsi se ka kuci vidjeh gust crn dim te se onda sjetih da mi je otac rahmetli osto u prizemlju kuce,Vratio sam se odmah nazad bez daljnjeg razmisljanja i cim sam stigo vidjeo sam da su u medjuvremenu stigli i "vatrogasci" te sa strane poceli da gase zahuktali pozar.Gorio je u medju vremenu cjli sprat.I Izgorilo je bukvalno sve a prizemlje je unisteno skoro kao da je i gorilo.Otac rahmetli je iako bolestan i potresen bio u nekom cudnom stanju.Za njega je to bilo ne objasnjivo.
Za mene jos uvjek.
Namjerno nisam naveo imena(Imena saljem naknadnim mailom) ni onih koji su bili sa mnom tu noc u mojoj kuci nit onih koje sam vidio a koji su sudjelovali u napadu na Kozluk a tad se nalazili u Potkraju i u blizini moje kuce.Nemam ni problema da ih navedem jer se opet kazem nit plasim nit imam razloga da se bilo cega stidim i libim.Dakle ja cu ako treba navest i ta imena ukoliko trazite da ih navedem javno.
Moram jos dodat da je "on"(palilac) stajao izmedju Itine kuce i Todorove stale a drugi je bio izmedju Itine kuce i Milana Rikica cardaka dok su dvojica bili na Milanovom svinjcu.Svako je bio okrenut prema "svom" cilju!Dalji raspored je bio Spahica bunar itd...
Odmah da kazem da cu u buduce, kad stignem da se psihicki pripremim za putovanje u te strahote, opet nesto napisati i poslat da objavite.
Ovo sto navedoh je potpuna istina tako mi Jedinog Boga Allaha dz.s.
Rob Potkraj Kozluk!
P.S.Molim da se ovo moje pismo potpuno objavi sa mojm potpisom ispod.Molio bih da tekst ne ispravljate osim eventualnih pisanih gresaka!
Potpuno ime i prezime kao i ime ocevidaca saljem naknadnim E-Mailom
Molim da imena drugih ne objavljujete bez njihovog licnog dopustenja
Molim onog sto je vec naveo u svom postu da je vidio kako gori moja kuca da mi se nekako javi da razmjenimo ono sto smo vidjeli
Rob

Mittwoch, 24. September 2008

Bukvalno u zadnjem momentu.......

Kao i mnogi Kozlucani krili smo se od cetnika i naoruzanih srpskih formacija pored Drine u mocvari.Tacnije u sumi i zivicama "razljeva".Bilo nas je naravno prilican broj i znali smo jedni za druge al ne svi za sve.Manje i vece grupe naseg Bosnjackog(Muslimanskog) naroda je bio ne naoruzan i ne zasticen u tom djelu mocvare.Preko Drine su bili stacionirani topovi i tenkovi agresorskih srpskih jedinica.Bivse JNA s,kojom smo se kao njen integralni dio nekad ponosili.Sve dok nisu otvoreno i javno presli na fasisticko-cetnicku stranu.
Nasa jedina zastita je bilo skrivanje u gustom siblju il plitko i na brzinu iskopanim zemunicama.Neki su se nalazili i u postojecim vikendicama il kolibama,stalama..Naivno i bezazleno vjerujuci da je to dobra i sigurna zastita.
Nase "komsije" su naravno sve pratili i sa okolnih brda oko Kozluka i iz Srbije te su tacno znali gdje se ko nalazi i u kojem odprilike djelu mocvare il u kojme djelu Kozluckog polja!Dokaz za to je bilo svakonocno pucanje po tom rejonu iz pravca Malesica,Tabanaca,Rijica ali i iz Srbije.Pravci pucnjave su se mogli lahko uocit jer su bili praceni i salvama zapaljivih metaka koji nocu daju dodatnu dozu straha i ne sigurnosti!
Psihicki pritisak je bio zaista ne izdrziv.Nemoc da se brani il bilo gdje odatle ode na,po zivot, sigurnije mjesto je dodatno ugrozavalo psiholoski naruseno stanje svih mjestana Kozluka pa i nas, navodno skrivenih, oko Drine!Tu zaista ne izdrzivu situaciju je pogorsavala iznenadna grmljavina aviona koji su u nenadnom i niskom letu prema Zvorniku i Kula Gradu unosili dodatnu jezu medju nama sklonjenim u tom djelu vec odavno, cetnickim snagama, okruzenog Kozluka!
Dani su bili zaista dugi,predugi a noci ne samo duge nego i strahovite.Nocna tisina je takodje bila ne izdrziv psiholoski pritisak.Iznenadni plotuni i rafali su povecavali sve psihicke strahote.U svim tim teskim momentima svima je bilo samo jedno na umu.ZASTO???? Zasto se okrenuse jarani i prijatelji,kumovi i komsije protiv nas koji smo im beskrajno vjerovali i u prijateljstvo i u bratstvo-jedinstvo ali i u ljudskost.zaista mnogo pitanja a ni jedno sa odgovorom.Na ta pitanja bi trebalo barem sad da mnogi od nas imaju odgovor.Barem se treba nadat tome.
Svi ti dani psiholoskog pritiska su zaista teski za opisati.Tesko je to za one koji pisu knjige jer treba imat za to rjecitost i razumjevanje.
Onda je dosao dan kad se brzo veoma brzo prosiri vjest da se svi mjestani skupljaju u centru radi iseljavanja iz Kozluka.Nasa grupa je posle dogovora rjesila da sto prije svi odemo u Kozluk i vidimo o cemu se radi.Ni slutili nismo da nam je ta odluka ustvari spasila zivote!Hvala Allahu dz.s. Milostivom Samilosnom!!
Naj kraci put je bi onaj preko "Suhara" i onda kroz "Bare" sto nam je dalo mogucnost da zaista brzo udjemo na glavnu ulicu kod "Mitosine" kuce.Bukvalno u zadnjem momentu.Dok smo isli puticem kraj Imamovica neka zena je(meni nepoznata) protrcala pored nas u pravcu Suhara vikajuci "eto ih idu,bjez te nazad".Culi smo samo malo kasnije dreku i rafale iz pravca u kojem je ona otrcala!Od pravca Tabanaca je u glavnoj ulici vec bilo cetnicke vojske naoruzane do zuba koja se kretala prema centru pucajuci i psujuci te nazavijuci nas narod svim pogrdnim i uvredljivim rjecima!Usli smo u Potkraj i kroz tu mahalu prema centru.Potkraj je bio vec prazan svi ostali su bili vec u centru.Ulazeci u centar kraj Kozlucke dzamije morali smo proci pored mnogih do zuba naoruzanih srpskih vojnika.Medju njima su bili pravilno rasporedjeni i SVI nasi Kozlucki sugradjani srbi!Neki u odjeci milicije a neki u vojnoj odjeci.U samom centru je bio tenk pored kojeg smo takodje prosli i usli u "zadruznu avliju"(Dvoriste bivse Kozlucke zemljoradnicke zadruge).
Prestrasen zamor naseg naroda me zabolio do dna duse.Plac djece ali i odraslih zbog nemoci da zastite svoje i zivote svojih naj milijih je bio opipljiv i vidljivo bolan!
Allahu dz.s. kazni ih za sve sto nam cine,kazni ih onda kad im naj milije bude,onda kad pomisle da su naj siliniji.Kazni ih Milostivi Gospodaru za svaku suzu Kozlucku a za koju su oni krivi!Amin!!Kazni ih Stvoritelju nas samo onoliko koliko su zaradili.Amin!!
Onda je nastupilo neizvjesno cekanje sa bez broj pitanja.Sta ce bit sa nama?Kuda ce i sta ce sa nama.Jer smo nemoci da se odupremo i zastitimo il suprostavimo.Egzekucija bez razloga i progon bez saglasnosti.Dugotrajno cekanje je dodatna psihicka i dusevna bol koja se nemoze opisati.
.................................
Posle potpisivanja vec odkucanog i pripremljneog spiska da sve poklanjamo sto imamo okupacionim srspkim snagama trpali su nas kao, nacisti zidove,u autobuse,kamione i pakovali kao sardine na put u ne izvjesnost.
Samo cekanje na pokret i putovanje je posebna anti-ljudska golgota smisljena iskljucivo u nacistickim umobolnim bradatim glavama!!

Posiljalac zeli ostati nedostupan javnosti!
kozluckeprice

Samstag, 13. September 2008

Slanje svojih prica

S`obzirom da je doslo do zastoja u pristizanju vasih pisanih dozivljaja pokusavamo istaci vaznost prenosenjana Kozluckih ratnih dogadjaja na papir u vidu zbirke svih tih dogadjanja u Kozluku na pocetku agresije na BiH!
Apeliramo na one koji se dvoume da sto prije zapisu ono sto su dozivjeli da se ne zaboravi!Covjek je zaista zivo bice koje brzo zaboravlja.Samo usmeno prenosenje na svoje potomke nazalost nije dovoljno,barem nas tako uci historija, koja nam se po ko zna koji put ponavlja.
Uskoro objavljujemo jos jedan odlomak iz jedne od pristiglih prica a po odobrenju autora koji takodje zeli ostat anoniman.
Pozdrav svim Kozlucacima i poruka:"Pisite u ime istine i svih buducih generacija!!"
Mubarek Ramazanske dane Bosnjacima Kozluka zeli team "kozluckeprice"!

Donnerstag, 13. März 2008

Bilo je jezivo mirno.....

Izvod iz jedne od poslatih prica(posiljalac zeli ostati anoniman)

...Nevjerovatno je kako tisina moze da uplasi covjeka.
Do te noci nisam mogo vjerovat ali da je tisina ustvari i strah, onaj uzivljeni osjetio sam tu noc.Noc, zdruzenog napada na Kozluk svih nasih "komsija"!
Dani straha su se oduzili,vrjeme, kad zivot Kozluckog Muslimana nije bio vrijedan ni kokosijem jajetu.Stalne psiholoske torture i nesigurnost kretanja po rodnom mjestu i po bjelom danu su bile dodatni pritisak na Bosnjake u Kozluku!
Posle razoruzavanja rezervnog sastava milicije, koji je bio kakva takva psiholoska zastita to stanje se pogorsalo.
Onda je dosla i ta jeziva noc,sedam dana prije iseljavanja tj.deportacije izvrsen je klasican napad na Kozluk!
Dolazili su sa svih strana sa Lege,od Drine,sa vinograda,od Tabanaca,od Malesica od strane Rijica,tiho i organizovano.Jezivo!A likovi vecinom poznati!Komsijski iz Kozluka,Tabanaca,Malesica,Rijica,Rocevica Trsica itd..
Svako je znao gdje mu je njegovo mjesto!
A onda u 02 sata i 35 minuta je pocela rafalna i pojedinacna paljba iz svih vrsta naoruzanja i iskljucivo (kako se sutradan moglo vidjet po Muslimanskim Bosnjackim kucama.)Puscana paljba,bacanje bombi i povici ,balije,ustase, Alijine ustase ,Alijine balije izlazte izdajnici,orilo se kroz noc izmedju rafala kojima su resetane kozlucke kuce.Jezivo i ne opisivo.
Onda sam vidio i gust crn dim a zatim i veliki plamen na domak centra tj u Potkraju.Znao sam da gori necija kuca.Tad sam pomislio da nas ceka ista sudbina kao i sve ostale Bosnjake u Zvorniku,Bjeljini, Trsicu i Bosnjake iz sela Klise,Dzinica Kaludrana itd..Znali smo da su ne naoruzani jednostavno pobijeni i masakrirani jer smo to culi od onih koji su uspjeli izbjeci te pokolje i naci skloniste u Kozluku.Boze dragi pobjegli od jednog pokolja dabi ih stiglo ovde kod nas?Jezivo!!Ne pojmljivo ,ne vjerovatno,a ipak se desilo.Sta to uradismo tim nasim prijateljima,komsijama,sta???Dali su nam bili jarani ??Ne opisivo ne pojmljivo,ne ponovljivo!!!

Montag, 18. Februar 2008

http://www.kozluk.at.im/

Vrlo dobra vjest za sve Kozlucane!!
Dva mlada kozlucanca uradila portal o Kozluku!
Mjesto za druzenje i dopisivanje te dobijanje friskih informacija o nasem Kozluku!
Rad ovih nasih kozlucanaca je za svaku pohvalu te podrsku u svakom pogledu!
Momci, cestitamo i zelimo vam jos mnogo uspjeha u tom projektu!
KLIKOM NA NASLOV POSTA PRELAZITE DIREKTNO NA STRANU www.kozluk.at.im
kozluckeprice

Freitag, 15. Februar 2008

Odgovori na pitanja!!

Dragi nasi kozlucanci!!
Vec je pristiglo nekoliko pitanja u stilu:
-Mogu li poslati pricu bez da se objavi ovdje na blogu??
-Mogu li poslati pricu da ostanem anoniman?
-Zelim poslat pricu ali da ostanem anoniman i da nebude sada objavljena nego u eventualnoj knjizi!!
....
Pitanja su UREDU i na mjestu!
Odgovori su pozitivni!
Dakle MOZETE prilikom slanja vasih prica postavljat uslove koji ce biti UVAZENI!!
Mozete Vase price slat anonimno bez podataka o mjestu boravka i licnim podatcima!
Zelja nam je, da ovo preraste u KOZLUCKI PROJEKAT, PRICOM PROTIV ZABORAVA!
U svemu tome su Vase price i zahtjevi te savjeti i prijedlozi veoma bitni i imace uticaja na kompletan rad ovog bloga i eventualno kasnije citavog projekta!!
Dabi se krenulo sa radom potrebna nam je i Vasa pomoc!!
UPOZNAJTE nase gradjane o ovom blogu i njegovoj svrhi!
Proslijedite link na poznate intenet adrese gdje se skupljaju nasi kozlucanci i oni koji su vezani za Kozluk i okolinu!!
Pozdrav Kozluku i okolini....kozluckeprice...

Montag, 11. Februar 2008

Ideje,komentari ....

Ukoliko zelite komentirati vec postavljene postove ili dati svoje misljenje moze te to ucinit klikom na (KOMMENTARE) ispod posta!Svaka ideja i eventualna uputa te kritika su dobro dosle.

Sonntag, 10. Februar 2008

Kako poslati SVOJU pricu?

Svi koji zele napisati i ispricati svoju pricu i dozivljaj, mogu je poslati na sledecu adresu:
kozluckeprice@gmail.com
Vasa prica bice objavljena na ovom blogu!
Dakle,zelja nam je,da blog,kozlucke price u pravom smislu rjeci pripada svim KOZLUCANCIMA!
Veliki pozdrav svim Kozlucancima ma gdje bili a poseban onim koji se nalaze u nasem dragom KOZLUKU pored Drine!!

Ispricajmo svoju pricu

Evo dragi Kozlucanci da pokusamo istisnut iz zaborava one strahote etnickog ciscenja,stradanja,zlostavljanja i deportaciju Kozluka po uzoru na nacisticku Njemacku!Mnogi od nas su dosta vidjeli i prezivjeli protjerivanje nasih mjestana i ubistva te UCESNIKE u tim zlodjelima.Vrijeme neumitno tece a prasina zaborava nazalost veoma brzo djeluje.Ukoliko zelimo da se NIKAD ne zaboravi ono sto smo prezivjeli i vidjeli a u cilju sprecavanja ponavljanja istih zlodjela moramo to stalno isticati govorit prenosit sa koljena na koljeno a pisanjem onog sto smo prezivjeli cinimo to na naj jednostavniji i ne unistiv nacin!NAPISIMO SVAKO SVOJ DOZIVLJAJ I SVOJU PRICU iz perioda pocetka agresije na BiH i deportaciju i etnicko ciscenje Kozluka.Napisimo SVE sta je ko dozivio i vidio da se NEZABORAVI!!Sve Kozlucke price iz ovog tmurnog i zalosnog vremena stavimo na papir a zatim, mozda(sve skupit) u jednu knjigu koju ce pisati SVI kozlucanci.Svaka prica iz svake mahale i sokaka Kozluckog je dobro dosla i cinice jedinstven mozaik stradanja kozlucanaca i Kozluka.Da bi sprjecili ZABORAV ispricajmo svako svoju pricu i pridruzimo je ostalim pricama iz Kozluka!